Opis

Knjiga Židovski Zagreb svoj nastanak može zahvaliti ponajprije onim aktivistima i osobama u Židovskoj zajednici u Zagrebu koji su uspjeli sačuvati fotografije, plakate, dokumente i sjećanja na osobe i djela koje su pripadale toj, a svoj trag ostavili su u različitim umjetnostima, gospodarstvu, inovacijskim potezima i uopće napretku ne samo svoje zajednice nego ponajprije prostora u kojem su djelovali. Posebno bogata je dokumentacija koja pripada razdoblju od nastanka fotografije do naših dana. Kako je u Drugom svjetskom ratu Holokaustom zagrebačka Židovska zajednica doslovno desetkovana (pred rat zajednica brojila 12.000 članova) to su mnogi portreti i kratki životopisi tek rijetka ostavština ljudi koji su zadužili zajednicu kojoj su pripadali i u kojoj su djelovali. Riječ je o građi za povijest ili povijesti, o galeriji likova i građevina predstavljenih kroz kratke tekstualne opise, kao i dokumentima te drugoj arhivskoj građi sakupljenoj među mnogim vlasnicima a sačuvanoj u različita, mahom teška vremena. Ujedno, riječ je o projektu koji je uvijek moguće nastaviti novim dokumentima i novim spoznajama. Knjiga Židovski Zagreb u tom je smislu i pokušaj da se i druge potakne na slične donacije i prisjećanja o povijesti koja ne prestaje, koja se revitalizira i s pravom traži svoje mjesto u sadašnjosti. Stoga su autori ove knjige uvjereni kako njezinim pojavljivanjem mogu potaknuti dodatni angažman ne samo Židova i Zagrepčana u nastavku projekta. Snješka Knežević (1938., Zagrebu), 1962. diplomirala na Filozofskom fakultetu Povijest umjetnosti i Njemački jezik i književnost. Dugogodišnja urednica i komentatorica Trećeg programa Hrvatskog radija od njegova utemeljenja 1964. godine, ali i stalno nazočna u časopisima, tjednicima, novinama i stručnom tisku o arhitekturi, urbanizmu i zaštiti spomenika. Godine 1990. odlazi s radnog mjesta na Hrvatskom radiju da bi se kao vanjska suradnica Instituta za povijest umjetnosti posvetila znanstvenom radu. Od 1964. članica je Društva hrvatskih književnih provodilaca. Prevodi s njemačkog jezika dijela lijepe književnosti, teorijske literature, uglavnom s područja povijesti i teorije umjetnosti. Članica je hrvatskog PEN-a, Društva novinara i Društva povjesničara umjetnosti. Godine 1997. i 1998. bila je članicom upravnog odbora Insitituta Otvoreno društvo Hrvatska. Bila je članicom redakcije Arhitektura (1982-86.) i savjeta tog časopisa; redakcije časopisa Čovjek i prostor (1987-95.). U zvanje istraživača-suradnika izbrana je godine 1987., a 1993. upisana u Registar istraživača Ministarstva za znanost, tehnologiju i informatiku Hrvatske. Godine 1994. obranila je na Filozofskom fakultetu tezu Zelena potkova Zagreba. Prilog povijesti urbanog razvoja Zagreba u 19. stoljeću i stekla znanstveni stupanj doktorice društvenih, humanističkih i teoloških znanosti iz područja povijesnih znanosti. I dalje kao vanjska suradnica Instituta radi na temi Urbanistički razvoj Zagreba od 1850. do 1918. godine i Urbanistički razvoj hrvatskih gradova u 19. stoljeću, te na pripremi šest knjiga Djela Milana Preloga (do sada objavljene tri knjige). Za knjigu Zelena potkova u Zagrebu (Školska knjiga, FotoSoft) dobila je Nagradu grada Zagreba za 1996. godinu. Kao gost istraživač predaje na postdiplomskom studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta i Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Članica je Povjerenstva za davanje suglasnosti za postavljanje i uklanjanje spomen-ploča, skulptura i sličnih predmeta osobama i političkim događajima iz političkog života Hrvatske Gradske skupštine Zagreba. Aleksander Laslo (1950., Celje) diplomirao je na Arhitektoskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1976, od 1978. član je Udruženja hrvatskih arhitekata. Zaposlen u tvrtkama Industroprojekt (1976.-1983.), INA-Projekt (1983.-1990.) i Plan (1990.-1995.), sve u Zagrebu, sa statusom odgovornog i vodećeg projektanta. Od 1995. stručni savjetnik i načelnik Odjela za istraživanje i planiranje, od 2001. pomoćnik pročelnika u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu, od 2006. savjetnik pročelnika u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada. Honorarni asistent za predmet Arhitektonsko projektiranje VI i VII na Katedri za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 1980-88., gost-predavač na Poslijediplomskom znanstvenom studiju Graditeljsko nasljeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 1999/2001., Poslijediplomskom znanstvenom studiju Prostorno planiranje, urbanizam i pejsažna arhitektura Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu 2004., Poslijediplomskom znanstvenom studiju Graditeljsko naslijeđe Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2005. Autor hrvatskih priloga na brojnim međunarodnim i domaćim izložbama arhitekture, autor izložbi ‘Zlatko Neumann & sedam svjetiljki Novog građenja’ (Zagreb, 1990.) i ‘Frane Cota – arhitektonsko djelo’ (Zagreb, 1995.); suautor izložbi ‘Sinagoga i Zagreb’ (Zagreb, 2001.) i ‘Međunarodni natječaj za Židovsku bolnicu u Zagrebu 1930/31.’ (Zagreb 2005.). Sudjelovao na brojnim stručnim skupovima, a bibliografija njegovih stručnih i znanstvenih radova (u Zagrebu, Beču, Ljubljani, Veneciji, Pragu i Zürichu) iznosi nekoliko stranica. Za ukupan publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture nagrađen godišnjom nagradom Udruženja hrvatskih arhitekata ‘Neven Šegvić’ za 2000 godinu.